Vodič za overclocking
Ponekad da biste dobili ono najbolje iz PC komponenti za svoj buđet znači da morate uložiti malo truda i potražiti najbolje cijene na internetu ili istražiti koji je procesor najbolji.
Ali, ako ste spremni učiniti korak više, najbolje se isplati overklokirati procesor. Za neupućene, overklokiranje znači uzeti komad hardwarea- najčešće procesor ili grafičku karticu i pokretati ih na većoj brzini (taktu) od one koju je postavio proizvođač, davajući vam performanse skupljih modela za manje novca. Iako postoji određeni rizik, taj da možete značajno smanjiti vijek trajanja vaših komponenti ili ih oštetiti ako nešto pođe po zlu, ali ako ste oprezni, nezgode su rijetkost.
Proces overklokiranja nije toliko zahtjevan koliko neki misle da jeste, i uz malo znanja i strpljenja možete značajno ubrzati performanse vašeg računala uz samo nekoliko podešavanja.
Osnove
Prije nego počnete overklokirati, dobro je znati neke osnovne principe procesa, počevši s tim kako se računa brzina procesora. Iako se brzina procesora temelji na više faktora, jedan od najvažnijih je takt jezgre, koji vam govori kako brzo procesor prelazi s jednog ciklusa informacija na drugi, i mjeri se u gigahercima (GHz). Na primjer, Intelov i5-4690K ima osnovni takt od 3.5 GHz dok AMD-ov FX 9590 ima osnovni takt od 4.7 GHz. Oba procesora imaju turbo mod koji povećava osnovni takt, kao i štednju energije koja smanjuje brzinu kad procesor miruje.
Ono što nas najviše zanima kod overklokiranja je osnovna brzina. Računa se tako da se pomnoži bazni ili osnovni takt (BCLK) i množitelj. Na primjer, Intel i5-4690K je dizajniran za matične ploče koje imaju osnovni takt od 100 MHz, dok procesor ima osnovni množitelj od 35, množenjem ta dva faktora dobivamo brzinu od 3500MHz ili 3.5 GHz. Da bismo učinili da procesor radi na većoj brzini, trebamo ili povećati osnovni takt ili množitelj. Povećanje osnovnog takta bila je rutina u staro doba overklokinga, ali danas su takva podešenja limitirana na samo par MHz na samo određenim matičnim pločama.
Preferirana metoda koja se uglavnom koristi je povećavanje množitelja dok se ne postigne stabilna brzina. Takvo povećanje brzine uzrokuje povećanje potrošnje električne energije procesora i ako mu to ne omogućite može doći do nestabilnosti sistema. Rješenje je da se ručno podesi voltaža procesora (VCORE) koja će držati sistem stabilnim. Imajte na umu da prevelika voltaža na procesoru uzrokuje nestabilnost i može oštetiti i smanjiti životni vijek procesora. Uz to, veća voltaža daje i više toplinske energije, što nas dovodi do toga što sve trebate imati u svom sistemu prije nego počnete overklokirati.
Nabavite pogodnu opremu
Matična ploča ASUS’ Z97-Dizajnirana za overclocking
Zahvaljujući dodatnoj toplini koja se dobiva overklokiranjem, morate osigurati da imate adekvatno hlađenje prije nego počnete. Iako možete postići mali overklok koristeći hladnjak dobiven s procesorom, puno bolje rezultate možete dobiti koristeći velike ne referentne hladnjake od proizvođača poput Noctue ili Corsaira. Što efikasnije možete odvesti toplinu od procesora to će vam overklok biti stabilniji. Vrijedi se pobrinuti za sveukupan sustav hlađenja vašeg kompjutera i da imate dobar protok zraka kroz kućište.
Uz dobro hlađenje, pobrinite se da imate i odgovarajući procesor i matičnu ploču. Ne podržavaju svi procesori overklokiranje množitelja, velika ih većina ima zaključan množitelj. Na Intelovoj strani, potražite procesore s oznakom „K“ u nazivu, dok kod AMD-a potražite Black Edition u nazivu, ili bilo koji iz FX serije te u novije vrijeme i AMD dodjeljuje oznaku „K“ na otključanim modelima (npr. AMD 860K).
Uz procesor, važno je imati i matičnu ploču koja podržava overklokiranje. Na Intelovoj strani, potražite one s oznakom „Z“ (npr. Z77, Z787, Z97, ovisno o socketu koji imate). Kod AMD-a je nešto lakše jer većina matičnih ploča omogućuje overklok neke vrste. Imajte na umu da overklok povećava količinu protoka elek. energije kroz matičnu ploču do procesora. Energija se provodi putem jednom dijela matične ploče koji se naziva VRM (voltage regulator module). Jeftinije matične nemaju baš otporan VRM što ih čini lošima za overklokiranje. Želite VRM s kvalitetnim nepropusnim kondenzatorima, kvalitetnim zagušivačima i dobrim sustavom hlađenja u vidu heatsinka ili čak ventilatora.
I na kraju, ako dovodite dodatnu voltažu do procesora, vaš procesor će koristiti više elek. energije, pogotovo ako se radi o AMD procesorima koji na osnovnom taktu imaju TDP od čak 225W. To znači da vaša napojna jedinica (PSU) mora biti dorasla zadatku. Na napojnoj jedinici ne želite štedjeti. Gledajte one s oznakom 80+, te istražite njenu snagu i efikasnost. Uvijek kupujte od provjerenih proizvođača tipa Corsair ili Silverstone. Zadnje što želite je da se vaše skupocjene komponente sprže zbog jeftinog napajanja.
Pripremanje svog sistema za overklokiranje
Ima tri načina na koji možete overklokirati procesor preko množitelja:
1. Koristeći automatske overklok alate matične ploče
2. Ručno overklokiranje koristeći program operativnog sustava
3. Ručno overklokiranje BIOS ili UEFI BIOS postavki
Mi ćemo se fokusirati na posljednja dva načina iako i automatski overklok može dati vrlo dobre rezultate ovisno o matičnoj ploči, ali rezultati nisu uvijek tako dobri kao kod ručnih podešavanja. Ako ste novi u ovome, i ne želite previše ući u bit, automatski overklok je dobar za početak, samo pogledajte u upute od matične ploče i pogledajte što nudi.
CPUz je osnovni program za overclocking.
Proces ručnog overkloka se uglavnom izvodi putem programa dodijeljenog od proizvođača procesora ili matične ploče ili putem podešavanja BIOS postavki, ali uglavnom je bolje putem BIOS-a. Putem programa, postavke se učitavaju samim pokretanjem Operativnog Sustava (OS), dok podešavanje BIOS-a donosi bolje i stabilnije performanse. Izuzetak je overklok grafičke kartice (GPU) koji se jedino može izvesti putem odgovarajućeg programa. U svrhu ovog vodiča fokusirati ćemo se na BIOS overklok.
Prije nego počnete s overklokom napravite backup svih svojih važnih datoteka i pobrinite se da imate posljednju verziju BIOS-a. Također instalirajte nekoliko korisnih programa za testiranje overkloka i stabilnosti sistema. Za početak uzmite CPU-Z koji će vam dati nekoliko korisnih informacija poput brzine rada procesora i voltaže. Zatim instalirajte Prime95, Cinebench i PassMark koji će opteretiti vaš procesor i tako provjeriti stabilnost sistema.
Konačno, instalirajte Real Temp s kojim možete nadzirati temperaturu procesora, pazite da temperatura ne prelazi 75°C pod maksimalnim opterećenjem, dok je 60°C puno ugodnija temperatura. Zatim pokrenite „blend test“ u Prime 95 i pratite voltažu procesora pod maksimalnim opterećenjem te pratite temperaturu u Real Temp. Zatim ponovite, ali u stanju dok procesor miruje i primijetit ćete kako je brzina i voltaža procesora puno manja kad procesor nije u upotrebi što je dobra značajka za uštedu energije.
Kako overklokirati procesor
Uđite u BIOS pri pokretanju računala (uglavnom se izvodi pritiskom na tipku Delete ili F8), učitajte optimizirane zadane opcije te ponovno pokrenite računalo i uđite opet u BIOS. Otvorite napredne postavke i pronađite stranicu o postavkama procesora (i/ili memoriji). Trebate vidjeti pojmove poput „BLK Frequency“ ili „CPU voltage“. Ponekad su te postavke skrivene pa proučite upute o vašoj matičnoj ploči kako ih otključati.
Kako značajniji overklok znači i povećanje voltaže procesora (VCORE), morate provjeriti koliko daleko možete ići bez podizanja voltaže. Pronađite postavke za množitelj (na ASUS matičnoj je to „CPU core ratio“) i promijenite s „Auto“ na „Sync across all cores“. Neke matične ploče imaju „Per core“ opciju koja vam omogućava individualne postavke brzine jezgri ali bolje odaberite „Sync across all cores“ ili „Manual“.
Za početak povećajte množitelj za 1. Tako, već navedeni i5-4690K ima zadani množitelj 35 i radi na taktu od 3.5 GHz, povećanjem množitelja za 1 dobit ćemo brzinu od 3.6 GHz.
Spremite BIOS postavke i pokrenite Windowse. Kasnije ćemo raditi duže testove stabilnosti, za početak odvrtite par prolaza u Cinebenchu da provjerite da je sve stabilno, također pratite Real Temp da ne bi bilo prevruće. Ponavljajte proces sve dok ne budete u mogućnosti pokrenuti sustav ili dok ne dobijete plavi ekran, kad se to dogodi resetirajte BIOS. Mnogo matičnih ploča ima gumb za to a kod nekih morate pomaknuti spojnik (jumper) na samoj ploči, pročitajte upute kako to učiniti.
Kada naiđete na pogrešku jednostavno vratite množitelj na posljednju stabilnu točku. Sada trebate podešavati voltažu. Pronađite postavku za „CPU Voltage“ i stavite na „Manual“. Radi se o fiksnoj postavci, procesor će raditi na istoj voltaži, neovisno dali je pod maksimalnim opterećenjem ili u mirovanju. Primijetit ćete i opciju „Offset“ ili kod Intel Haswell-a „Adaptive“ opciju koje rade zajedno s štednjom energije te smanjuju voltažu ako je procesor malo opterećen ili u mirovanju. Govorit ćemo o toj opciji kasnije u članku.
Nadalje, imamo dvije opcije. Prva metoda je ta da postepeno povećavamo voltažu. Zapamtite početnu voltažu procesora pod opterećenjem. Zatim dodajte 0.5V, Restartajte računalo i povećajte množitelj. Povećavajte množitelj, testirajte stabilnost u Cinebenchu i pratite temperature u Real Temp sve dok opet ne uspijete pokrenut sustav i dobijete plavi ekran. Zapisujte vrijednosti svaki put u slučaju da morate resetirati postavke BIOS-a da biste mogli pokrenuti sustav. Opet povećajte napon za 0.5V i povećavajte množitelj. Ponavljajte postupak dok ne postignete željenu brzinu ili dok napon nije veći od 1.4V na procesoru.
Veće voltaže su moguće, ali skraćuju životni vijek procesora, posebno ih ne preporučujemo ako imate hlađenje zrakom. Intel Haswell procesori rade na taktu od 4.5 GHz na naponu od 1.2V, dok AMD-ovi procesori trebaju malo više napona.
Druga metoda je postavljanje napona direktno na 1.2V i povećati množitelj što ubrzava proces. U oba slučaja, jednom kad nađete točku u kojoj je prilično stabilan pokrenite par testova da biste bili sigurni da se sustav neće srušiti pod velikim opterećenjem.
Postoje razna mišljenja o tome koji je najbolja metoda za opterećivanje procesora. Najpopularnija metoda je pokretanje Prime95 blend testa u periodu od 24 sata. Ako vaše računalo prođe test bez pogrešaka ili bez rušenja sustava znači da je overklok stabilan. Prime 95 je sintetički benchmark tako da ne prikazuje realno radno opterećenje, tako da Cinebench i PassMark BurninTest prikazuju realističnije opterećenje.
Ako se sustav sruši ili padne test povećavajte voltažu po 0.01V ili smanjite množitelj te pratite temperaturu, eventualno ćete naći stabilnu točku.
Čestitamo, uspjeli ste overklokirati procesor! Poslije možete uključiti X.M.P profil radne memorije ili ručno namjestiti frekvenciju u MHz i timinge. Također, možete uključiti „Adaptive“ postavku kako bi se voltaža smanjila kad je pod malim opterećenjem. Pod „Adaptive“ opcijom ćete pronaći „VCORE u stanju mirovanja“ i „Turbo VCORE“. Upišite dodatnu vrijednost voltaže pod Turbo VCORE, ako je osnovni VCORE 1.10V a napon vašeg stabilnog overkloka 1.25V, upišite +0.15. Ako vam sustav pod „Adaptive“ opcijom nije stabilan u stanju mirovanja jer nema dovoljan napon, jednostavno dodajte napon i na VCORE u stanju mirovanja.
Imajte na umu da sintetički benchmark poput Prime95 koriste napredne vektorske ekstenzije (AVX) koji mogu učiniti da matična provodi više napona nego što je potrebno. Ako matična ploča ne nudi Adaptive opciju koristite Offset opciju. Nešto je kompliciranije podesiti Offset opcije ali uglavnom je jednako. Uglavnom, procesor ima napon koji mu je potreban za rad na određenoj brzini zvan VID. To maže i ne mora bit napon koji je mu je zaista potreban tako da Offset opcija dodaje ili oduzima od VID da bi se dobio pravilan napon.
Overklokiranje grafičkih kartica (GPU)
Dobra je vijest da sve naučeno o overklokiranju procesora možete primijeniti i na overklok grafičkih kartica. AMD i Nvidia pružaju podršku za overklok u svojim driver nadogradnjama. Kod AMD-a se nalaze u Catalyst Control Centru pod Performansama, a kod Nvidie se otključava instalacijom System Tools utillitya. Proces je jednostavan, svodi se na pomicanje klizača za brzinu memorije, osnovne brzine, brzine ventilatora i testiranje rezultata u vama omiljenoj igri. Prava ljepota ugrađenih alata za overklok je što ne podešavate napon pa možete ludovati sa klizačima i pronaći odgovarajući overklok za vašu grafičku karticu. Ako želite ići korak dalje, alati poput MSI Afterburnera dopuštaju vam podešavanje napona, što nije preporučljivo ako nemate dobro hlađenje.